Anketa i komentar.
Dana 21. veljače započeo je Mjesec hrvatskoga jezika. Članovi Medijsko-novinarske skupine obilježili su početak manifestacije izradom i provedbom ankete koja za cilj ima ispitati stavove i navike učenika prvih razreda vezane uz upotrebu hrvatskoga standardnog jezika.
Za početak, o kakvoj je manifestaciji riječ?
Potaknut činjenicom da je hrvatski jezik od 1. srpnja 2013. godine postao službenim jezikom Europske unije, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje pokrenuo je 2014. godine manifestaciju – Mjesec hrvatskoga jezika.
Upravo je Međunarodni dan materinskoga jezika, 21. veljače, uzet kao početak Mjeseca hrvatskoga jezika, a završetak je 17. ožujka, na dan objave "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika" iz 1967. godine. Hrvatski je sabor 1997. godine utemeljio Dane hrvatskoga jezika koji traju od 11. do 17. ožujka. Tako Mjesec hrvatskoga jezika logično zaokružuje priču o hrvatskom jeziku – jeziku naše pismenosti, kulture i identiteta.
Obilježavanjem Mjeseca hrvatskoga jezika želi se istaknuti briga o očuvanju jezika, svih njegovih narječja i dijalekata. Gotovo je 42% od 6000 jezika pod prijetnjom izumiranja. Izumiranje jezika znači veliki gubitak kulturne i intelektualne baštine.
Zašto anketa?
Upravo smo iz tog razloga odlučili provesti anketu među učenicima prvih razreda kako bismo ispitali njihove stavove, ali i poznavanje hrvatskog standardnog jezika. U posljednje vrijeme uočavamo da se mladim ljudima jednostavnije izražavati na engleskome jeziku, nego na svome materinskom jeziku. Kada ih upozorite na činjenicu da za englesku riječ u hrvatskome jeziku postoji adekvatna riječ, gledaju s nevjericom, a nerijetko i uz podsmijeh.
Anketi je pristupio/la 71 učenik/ca prvog razreda. Unatoč tomu što je anketa bila anonimna, nisu svi učenici pristupili anketi. Zanimalo nas je koliko učenici poznavanje standardnog jezika i njegovu pravilnu upotrebu smatraju važnim za uspješno sporazumijevanje, koliko pažnje pridaju jezičnoj pravilnosti u komunikaciji, upotrebljavaju li normativne priručnike, a na samome kraju ankete uslijedio je i kratak test u poznavanju pravopisa.
Zaključak?
93% ispitanih učenika poznavanje standardnog jezika i njegovu pravilnu upotrebu smatra važnim za uspješno sporazumijevanje. To je zaista pohvalno! Međutim, pomalo je zabrinjavajuća (a i kontradiktorna) činjenica da većina ispitanika tu pravilnu uporabu gotovo u potpunosti zanemaruje osim u komunikaciji s nastavnicima. Primjerice, pri usmenoj će komunikaciji s vršnjacima samo 8% učenika obratiti pozornost na jezičnu pravilnost! Zar zaista mislite da vašim vršnjacima nije stalo kako se izražavate ili da je jezična pravilnost u izražavanju rezervirana samo za komunikaciju s nastavnicima?!
Nadalje, normativni priručnici nisu česta literatura gimnazijalcima. Na pitanje što im predstavlja problem u pravilnoj jezičnoj komunikaciji, učenici najčešće odgovaraju – pravopis i gramatika. Normativne priručnike redovito će koristiti tek pet učenika (7%). Svi su navedeni priručnici dostupni i putem interneta. Ukoliko ste u jezičnoj nedoumici, provjerite na sljedećim adresama:
Kratak pravopisni test pokazao je da ima prostora za napredak. Ali, ponajprije treba shvatiti da hrvatski standardni jezik treba njegovati jer on povezuje sve Hrvate. Čuvanje hrvatskoga jezika nema alternativu, čuvajući jezik čuvamo svoju baštinu, identitet, samobitnost. Ako ga mi ne očuvamo, nitko to neće učiniti umjesto nas.
U nastavku pročitajte što o učenju i savladavanju jezika misli naša državna prvakinja u poznavanju hrvatskog jezika Lana Radošić.
Svatko je od nas više puta pomislio kako je učenje pravopisa i gramatike tlaka, a pravilno izražavanje cjepidlačenje. Često čujemo kako je najbitnije sporazumjeti se, neovisno rabimo li pritom suvišne tuđice ili pogrešan padež. No, poznavanje jezika puno je više od sporazumijevanja. Važno je očuvati dijalektne govore, organske idiome, kao dio tradicije. Korištenjem spomenutih održavamo dio naše povijesti i identiteta na životu. No, dok pazimo da oni ne padnu u zaborav, ne smijemo zanemariti poznavanje hrvatskog standardnog jezika. To nije naš materinski jezik nego jezik koji učimo, jezik javne komunikacije određen pravilima i normama. Dolazimo u doticaj s njime u osnovnoj školi i učenje istog prati nas tijekom cijelog školovanja. Uvijek nailazimo na nešto što ne znamo, nešto novo i nepoznato. Upoznavanje vlastitog jezika može biti itekako zanimljivo odmaknemo li se od ustaljenog stava. Ponosimo se svojim jezikom i osvijestimo njegovo bogatstvu. Cijenimo njegove posebnosti i karakteristike koje ga izdvajaju među svim ostalim jezicima te sposobnost povezivanja govornika različitih narječja. Ako vam to nije dovoljna motivacija, sjetite se i da je književnost umjetnost riječi, pa je i učenje jezika ekvivalentno svladavanju bilo koje umjetničke tehnike.
Anketu pripremila: Mia Marinović, 3.a
Anketu su provele: Leona Pospišil, 1.a, Nera Bakić, 1.c i Irma Tir, 1.e
Autor uvodnog teksta: Bruno Last, 2.b
Komentar napisala: Lana Radošić, 3.b
Autorica fotografije: Klara Malčić, 1.e